<body>
Sećanja mi te vrate
ti me ljubiš i dalje ..

*counter

31884

21.10.2012.

101 dalmatinac, haha

Poželim često doći na ovu stranicu i pisati,pisati,pisati. Međutim sada je blogger totalno drugačiji od onog što je bio. Sve se svodi na kratke postove, par slika i to je to. I sama sam takva , nažalost ... Ali eto, možda se nekada vrati na staro. Kod mene se svašta nešta dešava, ali ipak nedovoljno da kažem da mi je život zanimljiv i pun dešavanja. Dosadi čovjeku sve... Ne mogu reći da mi nešto fali... Sve i ako fali, ja toga kao po običaju nisam svjesna. Realno, okružena sam ljudima koji me vole. Imam i više nego dovoljno iskrenih prijatelja. Mislim da me život previše pomilovao u nekim stvarima, a to zaboravim da cijenim.

Sad za sad, škola teče dobro, ali naporno.. Ipak sve dobije svoj smisao kada uzmem u obzir činjenicu da svaka školska godina donese raspust . Često se sjetim ljeta i onih bezbrižnih dana, ljubavi, veza, partijanja, opijanja sa društvom, sijela i noći provedenih zajedno. Bilo je to lijepo vrijeme. Nažalost, nije sve onako kako nam se čini na početku. Muški dio ekipe je totalno otpao. Tako to biva kada maske popadaju. Ali bitno je da sam ja sretna što nemam više apsolutno ništa sa njima . :D

U posljednje vrijeme posebno se dobro slažem sa roditeljima. Nije da se prije nismo slagali, ali nekako imam osjećaj da su napokon počeli da me razumiju. Mama odjednom ide na informacije da pravda moje izostanke, koji su namjerno napravljeni samo da bi se kafica popila hahah. Otac je proveo sa mnom 4 sata objašnjavajući mi matematiku, i krajnji rezultat je bila ocjena 4. Nije bilo kraja mojoj sreći hahahah. Valjda će ovo naše slaganje potrajati . :P Eto nakanila sam se da napišem post, bravo ja.

 

'' Jedne noći zamagliće ti se pogled u nekoj zadimljenoj birtiji. Tražićeš pogledom sve što na nju liče ... ''

01.10.2012.

100 - ko bi rekao da će biti toliko postova na mom blogu ! :D

Al nema dana , kol'ko je na srcu rana .

 

Mrzim ove dane kada sam prazna, bez ikakvih osjećaja i emocija. Nekako izgubljena i u vremenu i u prostoru. Sve mi je svejedno i gubim se totalno. U zadnje vrijeme mi se dosta toga obilo o glavu, sve ono što sam nepromišljeno učinila, sada me stiže.. Nije mi žao, jebiga, svjesna sam da su sve to samo životne lekcije. Razočarala sam se u dosta toga, shvatila sam da nije sve jednostavno kao što se čini na prvi pogled. Shvatila sam da sam prerano odrasla, da sam se promijenila, da sam previše toga sebi dopustila. Vrijeme je da uvedem neke promjene u svoj život, jer put kojim sam krenula ne vodi nigdje. Zanemarila sam prave vrijednosti i samo se zabavljala, bez granica i prestanka... Ali i tome je došao kraj. Dovoljno je spomenuti da me bivši mrzi i da sam sama kriva za to. Dolazila sam mu na oči sa drugim momcima,  uradila nešto što nikako nisam trebala pred njim, svetila mu se na svakom koraku. Nije da on to nije zaslužio, ali sam pretjerala. Ispala sam hladna, bezosjećajna, ispala sam sve ono što nisam. Nikome nikada nisam dala povoda da me mrzi, jedino njemu. Ne kažu bez razloga da je od ljubavi do mržnje tanka nit.

''Pustila sam suzu,
pogledala nebo
oko sebe vidim gužvu
mislim samo na jedno ,
bože reci mi ,
šta je ovo , treba mi neko
da mi kaže bićeš dobro. ''

 Jedna stvar je sigurna, sve što je nekad bilo važno, više nije.


'' Prvo se osjećaš izgubljeno. Ljudi ulaze u tvoj život, ali i odlaze, a da ti toga nisi ni svjestan. Kao da je vrijeme stalo tog trenutka. Nakon toga osjetiš bol. Bol koja prožima svaki dio tvog tijela. Ali i to prođe. Prođe kao i sve ostalo. Ali ti više nisi isti. Nisi više ista osoba. Osjećaš da dio tebe fali. ''

 


Noviji postovi | Stariji postovi