<body>
Sećanja mi te vrate
ti me ljubiš i dalje ..

*counter

31809

04.12.2012.

104

Odavno nisam došla na ovu stranicu da napišem post kako treba, vjerovatno to neću uspjeti ni sada jer sam zaboravila pisati postove, ali eto šta je tu je haha. Ostao je još jedan mjesec do kraja polugodišta. Ne mogu da vjerujem kako vrijeme brzo leti :o . Ono što me u zadnje vrijeme nervira jeste ovo vrijeme napolju. Toliko je hladno da ne mogu ništa i ne mogu nigdje. Još ovaj vjetar odvalio puhati, izludio me. Prestala sam se češljati zbog njega hahah. Ne mogu opisati koliko mi fali ljeto i sunce i izlasci bez smrzavanja. Da se zaključiti da mi zima nije omiljeno godišnje doba. Jedino što volim zimi jeste sjedenje kraj peći i gledanje u snijeg napolju. I ništa više.

Sad će uskoro i Nova Godina ! Jedva čekam :$

Sanjala sam neki dan K. i nisam mogla da ga izbacim iz glave cijeli dan, što me baš čudi jer sam bar po pitanju njega uvijek bila ravnodušna. Možda mi fali on, možda je ono što sam sanjala moja želja. A možda samo još jednom dajem sebi do znanja da tražim ono što mi ne treba. Ali prošlo je i to. U zadnje vrijeme osjećaji iz mene samo nestaju , što je veliki napredak haha. Vjerovatno sam napokon shvatila da sam previše davala od sebe i zalagala se bez razloga. A to se do sada još nikad nije pokazalo korisnim ...

Čestitala sam mu rođendan neki dan, i nasmijao me njegov odgovor ' Hvala ti šećeru :* ' . Ne mogu vjerovati da je nakon svih mojih ispada, hladnokrvnosti, kuliranja i odbijanja ostao takav. Uvijek će biti poseban za mene. Ušao je u moj život sasvim neočekivano, kupio mi lizalo i sjeo pored mene u parku. Sjećam se njegove dukserice na meni i njegovih toplih ruku oko mene. A nisam znala ni kako se zove. Naš prijateljski odnos odjednom se pretvorio u nešto više. To je šokiralo sve oko nas.. Zacijelio je rane od A. i bio tu uz mene, dok sam mu pričala o A. i o tome kako me razočarao. I onda, sve je to odjednom nestalo, patnja za A. i tuga . K je postao svijetla tačka u mom životu. Zavolila sam sve na njemu, ono kako me je gledao, ljubio, pazio.

Bojim se našeg susreta, srest ćemo se kad tad sigurno. Ne znam kako ću se tad ponašati. Ne znam da li ću ga jako zagrliti uz sva sjećanja na nas. Ili ću pustiti da on mene zagrli i obmotati srce hladnoćom, praveći se da mi ništa nije značio. A bio je skroz drugačiji od svih, dokaz da nisu svi isti. Ali u dubini sebe, znala sam da je ta ljubav samo hir. Bila sam svjesna činjenice da je ta ljubav zabranjena. I totalno pogrešna ...

Nekad smo bili kao jedno , a sad smo dva svijeta, različita ...